Delta
Neretve
Delta Neretve u
Republici Hrvatskoj obuhvaća oko 12.000 ha. Od negdašnjih dvanaest
rukavaca, koji su se granali deltom, nakon opsežnih melioracija danas
su preostala samo četiri. Nestali su i pripadajući močvarni
prostori, te brojna jezera i lagune. Danas su na tom kultiviranome
području očuvani tek rascjepkani ostaci negdašnje jedinstvene
mediteranske močvare. Pet lokaliteta, u ukupnoj površini od 1.620
ha, zaštićeno je u kategorijama ornitološkoga rezervata (Pod
Gredom, Prud i Orepak), ornitološko-ihtiološkoga rezervata (Delta
Neretva), odnosno zaštićenoga krajolika (Modro oko i jezero Desne).
Cijeli prostor delte predviđen je za zaštitu u kategoriji parka
prirode.
U
delti je znatan i utjecaj mora, a prostori s bočatom vodom posebna su
staništa koja dodatno obogaćuju biološku raznolikost cijeloga područja.
Vodena staništa, zajedno s prostranim trščacima, vlažnim livadama,
pješčanim obalama, sprudovima i slanušama te rubnim krškim
nadzemljem i podzemljem, veliko su bogatstvo staništa, koje je osnova
za odgovarajuću raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.
Ušće Neretve je zbog velike biološke
produkcije hranilište brojnih ribljih vrsta. Delta, lagune i brakične
vode mladičnjaci su za ribe i rakove koji ostatak života provode u
slatkoj ili slanoj vodi. One su i ulazi odnosno izlazi ribljih
migracija. Prije isušivanja brojnih laguna, ušće je bilo znatno
povoljnije za hranidbu i mrijest riba - naročito jezero Modrić. No i
danas je ribarstvo važna djelatnost kojom se ovdašnje stanovništvo
bavi uglavnom kao dopunskom djelatnošću.. Većinu ulova čine cipli
i jegulje. U delti Neretve
ukupno je zabilježeno čak 310 vrsta ptica, od kojih 115 gnjezdarica.
Nakon opsežnih melioracija uvjeti za močvarice u
delti Neretve su znatno pogoršani (nestanak staništa, intenzivna
poljoprivreda, pretjerani lov). Brojnost ptica je danas znatno
smanjena, ali broj vrsta još je velik i vrijedan. S obzirom na sastav
ptičjih vrsta i važnost delte za ptičje selidbe i zimovanja, taj je
prostor još od međunarodne važnosti.
Spomenička
baština
Donji tok Neretve obiluje spomeničkom baštinom koja svjedoči o tisućljećima
čovjekove nazočnosti. Otimanjem
plodnoga tla od močvare i razvijanjem prometnih pravaca prema unutrašnjosti
stvarali su se uvjeti za razvoj naselja. Brojne su prapovijesne utvrde
i naselja te grobne gomile razasute po uzvišenjima i nižim
predjelima uz Neretvu. Čini se da su to područje još u željezno
doba naseljavala ilirska plemena. Stari Grci su u 4.stoljeću pr. Kr.
osnovali emporij (luku), koja se razvila u nadaleko poznato trgovište
Naronu, današnji Vid blizu Metkovića. Po cijeloj delti oko Narone
bila su razasuta prigradska naselja i gospodarska imanja, čije
ostatke danas krije močvara i riječni nanosi. O rimskome razdoblju
također svjedoči bogata spomenička baština – gradski bedemi s
kulama, rimske vile, mozaici, nadgrobni natpisi. U vrijeme cara
Augusta Narona je bila upravno središte. Godine 1996. u središtu
Vida, na glavnome trgu (Augusteum), otkopani su ostaci hrama u kojemu
je pronađeno 16 kipova bogova
i božica, među kojima se ističe impresivna, 3 metra visoka, statua
cara Augusta u odori imperatora.
Kršćanstvo se može pratiti na području donjega
toka Neretve već od sredine 5. stoljeća. Od ranokršćanske sakralne
baštine ističe se bazilika sv. Vida, s izvanredno očuvanom
krstionicom na mjestu današnje crkve u Vidu.
Malo
je sačuvanih spomenika iz srednjega vijeka. Za turskih napada,
potkraj 15. stoljeća, srušeno je nekoliko crkava, a spomen na ta
vremena čuva još dojmljiva utvrda Norinska kula, na ušću rječice
Norin u Neretvu. Zbog čestih ratnih sukoba, iz doba Mletačke
Republike nije preostalo važnijih spomenika .
Iskorištavanje
prostora
Negativni utjecaji ljudskih djelatnosti na prirodne vrijednosti
podjednaki su u cijelome prostoru donjega toka Neretve. Stanovništvo
je danas koncentrirano u nekoliko većih naselja. Metković, Opuzen i
Ploče veća su središta u Republici Hrvatskoj, a Čapljina na
prostoru BiH.
U
suradnji sa stručnjacima međunarodne organizacije FAO, 1960-ih
godina bilo je meliorirano 5.376 ha močvara i laguna u delti Neretve.
Osnivanjem državnoga poduzeća PIK Neretva novoosvojeno
poljoprivredno zemljište se postupno privodilo kulturi. Močvara je
pretvorena u nasade, uglavnom mandarina. Ovdašnji vodni režim i
blizina mora (zaslanjivanje tla) zahtijevali su stalnu primjenu vrlo
složenih i skupih hidromelioracijskih mjera za održavanje postojećega
stanja. Razumljivo, to je sve išlo nauštrb močvarnih staništa,
s kojima se smanjivalo i nekoć nepregledno bogatstvo ribljeg i ptičjeg
svijeta.
|