Neretva

   Dolina donjega toka Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara na istočno-jadranskoj obali i jedno je od malobrojnih takvih područja preostalih u Europi. U novije vrijeme te su močvarne površine bile podosta degradirane pa su preostale uglavnom kao rascjepkani izdvojeni otoci s intenzivno obrađivanim i naseljenim okružjem. Vodne regulacije, izgradnja akumulacija u uzvodnome dijelu te isušivanje i pretvaranje močvarnoga u poljoprivredno zemljište, nepovratno su izmijenili izgled ovoga prostora. Negdašnji prostrani trščaci i lagune, vrijedni za zimovanje i selidbu izuzetno raznolikoga ptičjeg svijeta, kao i za hranidbu i mrijest riba, danas su svedeni na ostatke, i dalje ugrožene različitim ljudskim djelatnostima.

    Ipak, ovaj je prostor i u svojemu današnjem stanju, sa stanovišta očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, područje od međunarodne važnosti. Kao takav, donji tok Neretve uvršten je u Ramsarski popis Konvencije o zaštiti močvarnih područja, kao i u program Ornitološki važna područja u Europi (Important Bird Areas), koji provodi Međunarodno vijeće za zaštitu ptica BirdLife International. 
    Prirodnu cjelinu donjega toka Neretve čini dolina uz zadnjih tridesetak kilometara njezinoga toka. Nakon ušća pritoka Trebižata i Bregave, dolina se naglo širi  u aluvijalni prostor “Neretvanske blatije”, površine oko 20.000 ha. Gornji dio čini područje Hutovoga blata u BiH, ovisno o vodnome režimu rječice Krupe, dok se u donjem dijelu, smještenom u Republici Hrvatskoj, Neretva razgranala u niz rukavaca, stvarajući prostranu deltu. 
    Razumljivo je da je sa stanovišta zaštite prirode riječ o jedinstvenom prostoru, kojemu treba osigurati zajednički plan upravljanja, temeljen na cjelovitu pristupu i prekograničnoj suradnji.  

Hutovo blato

    Hutovo blato prostire se na gotovo 8.000 ha neretvanske doline u Bosni i Hercegovini. Kroz njega protječe rijeka Krupa, pritoka Neretve, koja zajedno s podzemnim vodama rubnoga krškog područja uvjetuje vodni režim, a time i sveukupne životne uvjete u ovome močvarnom ekološkom sustavu. Reljef, klima, vegetacija i izobilje vode stvaraju ovdje tijekom cijele godine povoljne stanišne uvjete za veliki broj biljnih i životinjskih, a posebice ptičjih vrsta. Hutovo blato važno je za zimovanje guščarica i šljukarica, te za gniježđenje europski ugroženih vrsta, poput različitih čaplja ili npr. maloga vranca. Zahvaljujući prostranim vlažnim površinama i raznolikim močvarnim staništima, kao i povoljnim utjecajima sredozemne klime, Hutovo blato je tijekom zime pogodno odmaralište za patke, liske i brojne druge ptice pristigle iz sjevernijih dijelova Europe.

           


    Bogatstvo voda i njihova povezanost s morem, preko Neretve i Krupe, uvjetuje ovdje, u Hutovome blatu, bogat riblji svijet. Ono je od davnina bilo poznato po izlovu jegulja i šarana. Nažalost, danas je riblji fond podosta osiromašen. Uvelike promijenjeni vodni režim Neretve i njezinih pritoka, a naročito narušavanje prirodne ravnoteže izgradnjom HE Čapljina, poremetili su kretanje i sastav riba.
    Žila kucavica Hutovoga blata je rječica Krupa, koja odvodi vode Deranskog i Svitavskog blata u Neretvu. Ona nema pravoga izvora, već istječe iz Deranskog jezera zmijolikim tokom prema Neretvi. Ta osebujna rijeka može teći u dva smjera. U vrijeme visokoga vodostaja Neretve Krupa nosi vodu prema Deranskom jezeru, uvjetujući poplavljivanje okolnih područja.

    Godine 1995. Hutovo blato je zaštićeno kao park prirode kojim upravlja Javno poduzeće Hutovo blato. 

-