Narednog dana na rasporedu su bili Firenca i Pisa.                                                          Firenca, kolijevka renesanse, glasovita je po umjetničkom i arhitektonskom bogatstvu. Firenca je preko tisuću godina bila miran grad, koji se ni po čemu nije isticao. U 12 stoljeću doživljava ekonomski prosperitet i postaje značajnijom europskom odrednicom. Tada grad doživljava procvat u umjetnosti i arhitekturi, što će biti još izraženije u narednim stoljećima. U vrijeme renesanse grad postaje izuzetno utjecajan, može se reći da je predstavljao svjetsko kulturno središte. I danas je Firenca grad koji zrači čovjekoljubljem, grad koji štiti slobodu i neovisnost pojedinca.       

Ponte Vecchio

Ponte Vecchio (stari most), kao što mu ime govori, je najstariji most u Firenci. Postoje zapisi o drvenom mostu iz 972. godine. Kasnije je taj most srušen i na njegovom mjestu izgrađen kameni, koji je također doživio rušenje od strane bujice 1333. Postojeći most je izgrađen 1345. godine. Duž cijelog mosta su nanizani dućani, koji su jedno vrijeme bili okupirali mesari. No, u 16. stoljeću naredbom Cosma I dućani su dodijeljeni zlatarima, što se zadržalo do današnjice. 

Firentinska katedrala     

Palača Vecchio (Palazzo Vecchio)

Ispred Firentinske katedrale

Iz Firence idemo u Pisu. Pisa je u Srednjem vijeku bila važan mediteranski trgovački centar, što je ostavilo traga na briljantnim građevinama tog doba. Posebice se ističu: katedrala u Pisi (Duomo Pisa), jedna od najljepših romaničkih građevina u toskanskoj regiji, zvonik (campanile), svjetski poznat  kao "Krivi toranj", jedan od simbola Italije, te kružna Krstionica (Battistero). Sve tri građevine su smještene jedna do druge na istom kampusu (Campo dei Miracoli). 

Krstionica, iza nje katedrala i u pozadini Krivi toranj

Krstionca (Battistero) i Katedrala (Duomo)

     Krivi toranj (La Torre di Pisa)

Krivi toranj je započet s gradnjom 1173. godine. Zbog ulegnuća tla, dok je bio samo 10 m visok, počinje se nakrivljivati. Završen je krajem 14. stoljeća. Do vrha, na visini od 55 m, vode spiralne stepenice. Nagnutost tornja se kroz cijelu svoju povijest kontinuirano povećava. Nagnutost tornja je devedesetih godina bila oko 10%. Stanje postaje alarmantno, toranj se zatvara i ekipa stručnjaka pristupa realizaciji projekta s ciljem zaustavljanja velikog prirasta inklinacije i s pokušajem blagog ispravljanja. Projekt je trajao desetak godina i uspješno je završen. Toranj je ispravljen za pola stupnja, te mu je brzina inklinacije znatno smanjena.