BUDIMPEŠTA - BEČ  12.-18. TRAVNJA  2004.

      Profesori, asistenti i djelatnici Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru bili su u vremenu od 12. do 18. travnja 2004. godine na stručnoj ekskurziji u Budimpešti i Beču. U sklopu ovog putovanja posjećeni su gradovi Đakovo i Graz. Nakon prošlogodišnje stručne ekskurzije u Grčku, te stručne ekskurzije u Italiju prije dvije godine, nastavljen je put  posjeta i upoznavanja značajnih kulturno-povijesnih znamenitosti civilizacija starog svijeta. 

      Na sljedećim stranicama tekstom i slikom ćemo opisati naše putovanje, kao i stečena znanja o povijesti i umjetnosti gradova Đakova, Budimpešte, Beča i Graza.

.
ĐAKOVO

      Brojni arheološki nalazi i iskopavanja iz 1997. potvrđuju život na širem području grada već u neolitiku, oko 5.500 godina prije Krista, koji kroz dugu i burnu povijest traje do današnjih dana. Prvi puta se Đakovo u pisanim dokumentima spominje 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-srijemske biskupije. Poznatu izreku "Đakovo je srce Slavonije!", mogli bismo, kad je riječ o đakovačkoj katedrali, s pravom dopuniti, pa reći: "Đakovo je srce Slavonije - katedrala srce Đakova!" Ona zaista jest - srce u srcu! Po svojem značenju, po svojem zemljopisnom položaju, simbolički i stvarno. Đakovo i katedrala su srasli, štoviše, postali su sinonimi. Ona je Gradu duhovni temelj, jamac njegovih korijena i povijesnog kontinuiteta, a Grad je njezino plodno tlo, sigurno okruženje, ponosan štovatelj i vjeran čuvar.

Katedrala-bazilika Sv. Petra i Pavla sagrađena u neogotičko-romanskom stilu.

.

Kupola katedrale Sv. Petra i Pavla.

.
      Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO, DYACOW... Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv JAKOVA. To je mračni dio povijesti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić. Današnja katedrala-bazilika Sv. Petra i Pavla sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe.

Unutrašnjost bazilike - oltar.

.
      Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Madžarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.

Orgulje u bazilici.

.
      Đakovačka biskupija je kroz svoju 760 godišnju povijest imala 61 biskupa. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patčić 1706.god. obnavlja ergelu (prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god.). Uzgoj traje i danas i tako đakovačku ergelu svrstavamo među najstarije u Europi. Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve. Biskup Antun Mandić (1805.-1815.) otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu, posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim vinogradima. Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849.god. razvoj grada je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.

Grob biskupa Josipa Jurja Strossmayera u kripti bazilike.

.
      Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. Danas je Đakovo grad s preko 25.000 stanovnika. Uz to što je biskupsko središte, gospodarsko je i kulturno središte Đakovštine.

Ulice i šetnice Đakova.

1/5