|
Dana 20.
5.
2009. godine studenti prve godine diplomskog studija
građevinarstva općeg
smjera Građevinskog fakulteta, uz pratnju prof.
dr. sc. Pere
Marijanovića,
mr.
sc.
Amire Galić i dipl.
ing. gra. Danijele
Zovko održali su terenske vježbe.
Studenti su posjetili buduću
dionicu autoputa Lepenica
-
Tarčin (9,58
kilometara). Dionicu Lepenica - Tarčin radi konzorcij "Divel"
Sarajevo - "Integra" Mostar - "Trasa" Sarajevo.
Na trasi će biti 4 tunela i 3
mosta. Na dan kada su studenti bili u Tarčinu izvođeni su istražni
radovi bušenja duboki 15 metara. Na slici su prikazani uzorci
izvađeni iz bušotine So
- 37.
Na temelju geomehaničkih
ispitivanja odlučuje se
o načinu temeljenja mosta. Pokazalo se
klasifikacijom
RMR–a da su stijene zadovoljavajuće kvalitete, tako da nema potrebe
za dubokim temeljenjem. Projektant će se najvjerojatnije odlučiti za
temeljenje na temeljnim stopama.
Studenti su imali priliku vidjeti
magmatske stijene,
kvarc porfire, djelomično izmijenjene dolomite i
barit uz koji se javljaju rude
srebra, zlata,
željeza i bakara. Barit se može koristiti i kao agregat za
specijalne teške betone zbog velike specifične težine.
Srednjebosansko škriljavo gorje pruža se od Tarčina na jugoistoku do
Jajca na sjeverozapadu (80
km).
Od Busovače do Gornjeg Vakufa (30
-
40
km) u
širinu. Na sjeveroistoku je veliki
busovački rasjed, megastruktura koja s vidi i na sateliskim
snimkama, s vertikalnim pomjeranjima i do 1500
-
1700
m. Na
jugoistoku srajevski rasjed je granica. Na jugozapadu
vrbasko-voljevački rasjed.
To
su planine izgrađene uglavnom od kristalastih škriljaca velike
starosti.
Među
njima je najviša Vranica (2112
m) Zec,
Pogorelica, Bitovnja, Šćit, Kruščica.
Svi
autori (počevši od Kacera) navode da su najstarije tvorevine u
Dinaridima BiH upravo preddevonske tvorevine u ovom kraju: škriljci,
vapnenci, dolomiti, kvarciti, metapješčari, metarioliti (poznatiji
kao kvarcporfiri),
dioriti i
spiliti.
Najstariji su metamorfiti preddevoskog sedimentnog kompleksa koji
pripadaju faciji zelenih škrikriljaca niskog stupnja metamorfizma.
Najgornji dio ovog preddevona predstavljen je mramoriziranim
vapnencima čija je debljina oko
Fojnice
250
m i
kolektori su termomineralnih voda banje reumal.
Od
magmatskih stijena najrasprostranjeniji su kvarcporfiri
(metarioliti) – Vranica, Zec, Pogorelica, Bitovnja, Šćit, Kruščica,
Busovača, Fojnica, Bakovići, Kiseljak (Berberuša), i Kreševo.
Njihova starost još nije pouzdano dokazana ali je smiještaju u
karbon/perm neki i u silur (još starije razdoblje), često su
izmijenjni u različitom stupnju.
U
Bakovićima kod Fojnice kvarcporfiri su na kontaktu s škriljcima i tu
se nalazi ležište zlata. Izvađeno
je
do 1939.
godine
više od 150 000 tona
rude 2000 kg zlata i 7500 kg srebra.
Pretpostavlja
se da je ostalo 1100 kg zlata (za sadržaj
zlata u rudi veći od 5 g/t).
Pirit,
tetredrit,
antimonit i limonit su nosioci zlata. Procjena je da u samom
haldištu ima oko 30 kg zlata. To je jedan od
dva najstarija paleovulkanska centra srednjebosanskog škriljavog
gorja. Drugi je berberuša kod
Kiseljaka
s vulkanskim brečama i granodioritima
s mineralizacijama arsena, zlata, barita, urana, magnetita,
kvarca, tetraedrita i pirita.
Prikazana je geološka karta za srednju Bosnu
Studenti su na kraju posjetili
crkvu i franjevački samostan u Kreševu s muzejom i knjižnicom u koji
na žalost nisu mogli ući. Prof.
dr. sc. Pero Marijanović
upoznao je studente
sa poviješću samostana.
Naime, samostan s crkvom svete Katarine osnovan je koncem
XIV. stoljeća. Od tadašnje gotičke crkve preostao je krajnji dio
zida. Nakon pada pod osmanlijsko carstvo porušeni su 1524. godine i
samostan i crkva, da bi ponovno bili sagrađeni, a zatim obnovljeni
1763. godine. U krilu samostana počela je s radom 1848. godine javna
osnovna škola u Kreševu, jedna od prvih u BiH. Godine 1853. započela
je gradnja nove crkve,
a 4 godine kasnije i samostana. Crkva je bila trobrodna
neoromaničkog stila, a njena obnova je po nacrtu Karla Parizika
izvršena nakon 64 godine. Zbog potonuća glavnog oltara crkva je
porušena, a od 1963. godine – 1970. godine sagrađena je nova koja se
danas koristi i vidi u punom sjaju.
Pored samostana se nalazi i
groblje gdje je posljednje počivalište fra Grge Martića i Dragutina
Lermana.
Studenti
I. godine diplomskog studija građevinarstva -
opći smjer
(akademske 08/09 godine)
|