hrvatski english

 

naslovnica

o fakultetu
za studente
o studiju
djelatnici
djelatnost
servisi
e-učenje
predmetne obavijesti
ISS
alumni
 
 


 

 SEMINARSKI RAD

 

TENELIJA I MILJEVINA

 

 

 

  UVOD

         Tenelija i miljevina se u Mostaru intenzivno eksploatiraju i koriste u graditeljstvu od XVI stoljeća kroz vrijeme turske i zatim austro-ugarske vladavine, sve do poslije II. svjetskog rata kada u građevinarstvu počinju prevladavati moderni materijali.
.


Slika 1. Lokalitet Mukoša

.
         Kamen tenelija se počeo intenzivno eksploatirati na lokalitetu Mukoša 1550-ih godina. Mostar je u to vrijeme bio pod turskom vladavinom. Ovo razdoblje obilježeno je gradnjom javnih, stambenih, obrambenih i najviše sakralnih objekata. Svakako najveći graditeljski pothvat toga vremena je Stari most, čija je gradnja trajala od 1557. do 1566. godine. Postoji podatak da je kamenolom na lokalitetu Mukoša prvi put otvoren upravo za gradnju Staroga mosta. Najstariji zabilježeni objekt građen tenelijom je Karađoz-begova džamija, sagrađena tijekom 1557/58. godine. Također, i ''Kriva ćuprija'' i mnogi drugi objekti u kasnijim razdobljima.
.


Slika 2. Stara lokacija eksploatacije kamena korištena za izgradnju
Starog mosta, također na lokalitetu Mukoša

.
         Tenelija se pokazala kao kamen koji se lako reže i obrađuje; tek izvađen iz kamenoloma dok još sadrži kamenolomsku vlagu može se rezati običnom ručnom pilom i obrađivati najjednostavnijim alatima. Zbog toga je bila rado upotrebljavan materijal za dekorativne dijelove građevina, okvire i lukove, stupove s ukrašenim kapitelima, te nadgrobne spomenike.
.


Slika 3. Obrađivanje kamena

.

               GEOLOŠKO-PETROLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA

         Područje Hercegovine i jugozapadne Bosne geološki pripada "Dinarskom karbonatnom krškom pojasu", koji se pruža od Soče do Albanije. U tom pojasu su prvenstveno zastupljene plitkovodne jurske naslage, koje se nastavljaju u kredne naslage, poslije krede plitkovodno područje je karakterizirano prekidom sedimentacije, a nakon toga slijede kompleksi paleogenih naslaga. U zavalama koje su oblikovane krajem paaleogena formirane su jezerske, slatkovodne neogene naslage.

         Ležište tenelije i miljevine, dva varijeteta vapnenca, nalazi se na lokalitetu Mukoša, oko 4 km južno od Mostara na lijevoj obali Neretve, neposredno uz dionicu Mostar-Buna prometnice M17. Rijeka Neretva protječe paralelno nalazištu na udaljenosti 200-250 m i oko 30 m ispod nivoa nalazišta.

         Uže područje ležišta izgrađuju neogenske, odnosno srednje i gornjomiocenske naslage, dijelom prekrivene kvartarnim deluvijalnim naslagama. Radi se o kontinentalnoj fazi geološke evolucije terena područja mostarske kotline, tj. razdoblju formiranja naslaga u jezerskim bazenima (slatkovodne naslage), (sl. 3.a.).
.


Slika 3.a.

.
         U ležištu su uočene dvije vrste kamena: tenelija - oolitski vapnenac i miljevina - sitnozrnasti vapnenac. Obje su dobra sirovina za proizvodnju arhitektonsko-građevnog kamena jer su malo degradirane pukotinama i prslinama. To su bankovite strukture s azimutom pružanja istok-zapad, pad slojeva iznosi 18°-25°.

         Dva kamena su u ležištu nalaze međusobno interkalirani, tj. međusobno se smjenjuju kao proslojci i veoma teško ih je razdvojiti na terenu, iako uopćeno gledajući tenelija sačinjava gornji sloj stijene koji prati konfiguraciju terena u naslagama debljine 60 cm do 2 m. Zatim je jasno vidljiv oštri prijelaz prema sitnozrnastom vapnencu donjeg sloja - miljevini (sl. 1.).
.


Slika 4.

.
         Miljevina je znatno zastupljenija od tenelije. Tenelija je cjenjenija, pa je i danas u prodaji za oko 30% skuplja od miljevine.

         U sklopu predavanja i vježbi iz kolegija mehanika stijena smo posjetili nalazište Mukoša. Strojevi koje smo zatekli na eksploataciji su: lančani sjekači sa dijamantnim segmentima, jaružalo sa dubinskom kašikom, dizalice, žične pile. Prvo se radi horizontalno prepiljavanje cca. 3.20m, a zatim vertikalni rez 1.20-1.80m, kod većih potreba do 7m. Dimenzije koje se nalaze u prodaji su 1.5x1.5m.
.


Slika 5.

MINERALOŠKO-PETROGRAFSKI OPISI TENELIJE I MILJEVINE

         Tenelija je kamen žućkaste boje kad je tek izvađena iz kamenoloma i svijetlo smeđe boje u vlažnom stanju. Sušenjem dobiva bjeličastu, a vremenom i starenjem svijetlo sivu i sivu boju. Homogene je teksture i visoke poroznosti.

         Miljevina je kamen bjeličaste do žućkaste boje s tamnijim mikroslojevima smeđe žućkaste boje. U vlažnom stanju je svijetlo smeđe boje. Na piljenoj površini, koja je izrazito glatka, mjestimično se uočavaju nezacijeljene milimetarske pore. Neravnog je loma, a prijelomne ivice su trošne. Ima trajnu povišenu vlažnost i teško se suši.

         Sadrži smeđežućkasti prah, odlomke fosila i gustu bijelu masu. Veličina zrna vjerojatno pripada prašinastoj, a moguće i glinovitoj frakciji. U tamnijem smeđe-žućkastom prahu primjetni su milimetarski fosilni ostaci, kao i šupljine koje su vjerojatno ostale nakon raspadanja ljuštura organizama.

.

               FIZIČKA I MEHANIČKA SVOJSTVA

         Prema kategorizacijama arhitektonsko-građevnog kamena tenelija i miljevina spadaju u kamen vrlo niske čvrstoće, srednje težak, ekstremno porozan i velikog upijanja vode.

         Tlačna čvrstoća tenelije se kreće između 25 i 45 MPa, a miljevine između 15 i 30 (35) MPa.

         Tenelija i miljevina se izmjenjuju u proslojcima i na mnogim lokacijama u stijenskoj masi nije moguće dobiti upotrebljive blokove AG kamena, bilo tenelije ili miljevine.

         Osim niske tlačne čvrstoće nepovoljna svojstva koja treba imati u vidu su veliko upijanje vode i neotpornost na habanje. Prema rezultatu ispitivanja otpornosti na habanje tenelija spada u izrazito mekan kamen, što u ugrađenoj konstrukciji znači sklonost mehaničkom trošenju, zaobljavanju oštrih bridova i sl. Na fasadne obloge habajuće mogu djelovati jaki vjetrovi koji nanose pijesak i prašinu.

         Veliko upijanje vode ima izravan utjecaj na otpornost na mrazu i smanjenje tlačne čvrstoće u uvjetima kvašenja. Kod tenelije se zbog krupnozrnaste strukture voda brže iscijedi i kraće se zadržava u strukturi kamena. Zbog toga je jako važno zaštititi kamen. A i zbog estetskih razloga jer mijenja boju pod utjecajem atmosferilija.

         O svojstvima i trajnosti tenelije i miljevine najbolje svjedoči ugrađeni kamen u građevinama iz bliže i dalje prošlosti.

         Tenelija vremenom dobiva na čvrstoći. Zbog visoke poroznosti i tenelija i miljevina kada su tek izvađene iz kamenoloma sadrže veliku količinu kamenolomske vlage, koja može sadržavati rastvorene soli. Sušenjem kamena soli zajedno s vlagom migriraju prema površini kamena gdje kristaliziraju stvarajući patinu. Također, kod visokoporoznih vapnenaca s međusobno povezanim pornim prostorom voda lako prodire u unutrašnjost pa kišnica s ugljičnim dioksidom pretvara kalcit u rastvorljivi kalcij-hidrokarbonat, koji sušenjem migrira prema površini gdje ponovo kristalizira kao kalcit tvoreći čvršću koricu. Tako starenjem uz formiranje patine na površini poboljšavaju se mehanička svojstva.

         Što se tiče miljevine, do sada nije urađena suvremena mineraloško-petrografska analiza, pa nije još moguća ni njena točna petrografska klasifikacija (dugo se o miljevini govorilo kao o podvarijetetu tenelije). U starim zgradama koje imaju zidove od miljevine oduvijek se javljao problem povećane vlage.

         Danas se tenelija i miljevina najviše koriste u estetske svrhe i u interijeru. Na slijedećim slikama (sl. 6. ,sl. 7., sl. 8.) se vidi nekoliko zanimljivih primjeraka:
.

       
Slika 6.                                                          Slika 7.

.

.


Slika 8.

.
.

               ZAKLJUČAK

         Tenelija i miljevina se na ovim područjima intenzivno koriste u graditeljstvu od XVI stoljeća. Kamen tenelija se puno više primjenjivao od miljevine. Za vrijeme vladavine turske na ovim područjima tenelija se koristila u gradnji javnih, stambenih i sakralnih objekata. Svakako, najveći objekt sagrađen od tenelije u to doba je Stari most. Za obradu kamena potrebna je vješta ruka, a znamo da u to doba nije bilo majstora na ovim prostorima. Zato su majstori mahom dolazili iz Dalmacije, i svoju vještinu primjenjivali kako na izgradnji javnih i stambenih objekata, tako i najviše na izgradnji Starog mosta. Tenelija je kamen koji se lako obrađuje, zbog toga se rado upotrebljavala. U dvadesetom stoljeću su se počeli upotrebljavati moderni materijali. Tako je opala primjena tenelije, a stari zanati sve više iščezavaju. Nakon završetka Domovinskog rata ostalo je dosta oštećenih i srušenih građevina koje su ili sagrađene ili dekorativno ukrašene od tenelije. Jedan od tih objekata je i Stari most. Nastala je potreba za starim zanatima i vještinom. Zato se pohitalo u pomoć stranim tvrtkama, koje već odavno rade razne restauracijske i graditeljske poslove. Tenelija se sve više primjenjuje u modernom graditeljstvu. Primjer tomu je Tržni centar u Mostaru. Primijenjena je i na restauraciji kulturnog doma Herceg Stjepan Kosača. No, vrhunac primijene je na izgradnji Starog mosta, koji će nakon izgradnje izgledati potpuno isto kao i prije.

Studenti IV. godine (akademske 02/03)

 

   
   
   
 
    zadnja izmjena 19. 2. 2008.  

webmaster