Tenelija i
miljevina se u Mostaru intenzivno eksploatiraju i koriste u
graditeljstvu od XVI stoljeća kroz vrijeme turske i zatim
austro-ugarske vladavine, sve do poslije II. svjetskog rata kada u
građevinarstvu počinju prevladavati moderni materijali.
.
Slika 1.
Lokalitet Mukoša
.
Kamen tenelija se
počeo intenzivno eksploatirati na lokalitetu Mukoša 1550-ih godina.
Mostar je u to vrijeme bio pod turskom vladavinom. Ovo razdoblje
obilježeno je gradnjom javnih, stambenih, obrambenih i najviše
sakralnih objekata. Svakako najveći graditeljski pothvat toga
vremena je Stari most, čija je gradnja trajala od 1557. do 1566.
godine. Postoji podatak da je kamenolom na lokalitetu Mukoša prvi
put otvoren upravo za gradnju Staroga mosta. Najstariji zabilježeni
objekt građen tenelijom je Karađoz-begova džamija, sagrađena tijekom
1557/58. godine. Također, i ''Kriva ćuprija'' i mnogi drugi objekti
u kasnijim razdobljima.
.
Slika 2. Stara
lokacija eksploatacije kamena korištena za izgradnju
Starog mosta, također na lokalitetu Mukoša
.
Tenelija se
pokazala kao kamen koji se lako reže i obrađuje; tek izvađen iz
kamenoloma dok još sadrži kamenolomsku vlagu može se rezati običnom
ručnom pilom i obrađivati najjednostavnijim alatima. Zbog toga je
bila rado upotrebljavan materijal za dekorativne dijelove građevina,
okvire i lukove, stupove s ukrašenim kapitelima, te nadgrobne
spomenike.
.
Slika 3.
Obrađivanje kamena
.
GEOLOŠKO-PETROLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA
Područje Hercegovine i jugozapadne Bosne geološki pripada "Dinarskom
karbonatnom krškom pojasu", koji se pruža od Soče do Albanije. U tom
pojasu su prvenstveno zastupljene plitkovodne jurske naslage, koje
se nastavljaju u kredne naslage, poslije krede plitkovodno područje
je karakterizirano prekidom sedimentacije, a nakon toga slijede
kompleksi paleogenih naslaga. U zavalama koje su oblikovane krajem
paaleogena formirane su jezerske, slatkovodne neogene naslage.
Ležište tenelije i miljevine, dva varijeteta vapnenca, nalazi se na
lokalitetu Mukoša, oko 4 km južno od Mostara na lijevoj obali
Neretve, neposredno uz dionicu Mostar-Buna prometnice M17. Rijeka
Neretva protječe paralelno nalazištu na udaljenosti 200-250 m i oko
30 m ispod nivoa nalazišta.
Uže područje ležišta izgrađuju neogenske, odnosno srednje i
gornjomiocenske naslage, dijelom prekrivene kvartarnim deluvijalnim
naslagama. Radi se o kontinentalnoj fazi geološke evolucije terena
područja mostarske kotline, tj. razdoblju formiranja naslaga u
jezerskim bazenima (slatkovodne naslage), (sl. 3.a.).
.
Slika 3.a.
.
U ležištu su uočene
dvije vrste kamena: tenelija - oolitski vapnenac i miljevina -
sitnozrnasti vapnenac. Obje su dobra sirovina za proizvodnju
arhitektonsko-građevnog kamena jer su malo degradirane pukotinama i
prslinama. To su bankovite strukture s azimutom pružanja
istok-zapad, pad slojeva iznosi 18°-25°.
Dva kamena su u ležištu nalaze međusobno interkalirani, tj.
međusobno se smjenjuju kao proslojci i veoma teško ih je razdvojiti
na terenu, iako uopćeno gledajući tenelija sačinjava gornji sloj
stijene koji prati konfiguraciju terena u naslagama debljine 60 cm
do 2 m. Zatim je jasno vidljiv oštri prijelaz prema sitnozrnastom
vapnencu donjeg sloja - miljevini (sl. 1.).
.
Slika 4.
.
Miljevina je znatno
zastupljenija od tenelije. Tenelija je cjenjenija, pa je i danas u
prodaji za oko 30% skuplja od miljevine.
U sklopu predavanja i vježbi iz kolegija mehanika stijena smo
posjetili nalazište Mukoša. Strojevi koje smo zatekli na
eksploataciji su: lančani sjekači sa dijamantnim segmentima,
jaružalo sa dubinskom kašikom, dizalice, žične pile. Prvo se radi
horizontalno prepiljavanje cca. 3.20m, a zatim vertikalni rez
1.20-1.80m, kod većih potreba do 7m. Dimenzije koje se nalaze u
prodaji su 1.5x1.5m.
.
Slika 5.
MINERALOŠKO-PETROGRAFSKI OPISI TENELIJE I
MILJEVINE
Tenelija
je kamen žućkaste boje kad je tek izvađena iz kamenoloma i svijetlo
smeđe boje u vlažnom stanju. Sušenjem dobiva bjeličastu, a vremenom
i starenjem svijetlo sivu i sivu boju. Homogene je teksture i visoke
poroznosti.
Miljevina je kamen bjeličaste do žućkaste boje s tamnijim
mikroslojevima smeđe žućkaste boje. U vlažnom stanju je svijetlo
smeđe boje. Na piljenoj površini, koja je izrazito glatka,
mjestimično se uočavaju nezacijeljene milimetarske pore. Neravnog je
loma, a prijelomne ivice su trošne. Ima trajnu povišenu vlažnost i
teško se suši.
Sadrži smeđežućkasti prah, odlomke fosila i gustu bijelu masu.
Veličina zrna vjerojatno pripada prašinastoj, a moguće i glinovitoj
frakciji. U tamnijem smeđe-žućkastom prahu primjetni su milimetarski
fosilni ostaci, kao i šupljine koje su vjerojatno ostale nakon
raspadanja ljuštura organizama.
.
FIZIČKA I MEHANIČKA SVOJSTVA
Prema kategorizacijama arhitektonsko-građevnog kamena tenelija i
miljevina spadaju u kamen vrlo niske čvrstoće, srednje težak,
ekstremno porozan i velikog upijanja vode.
Tlačna čvrstoća tenelije se kreće između 25 i 45 MPa, a miljevine
između 15 i 30 (35) MPa.
Tenelija i miljevina se izmjenjuju u proslojcima i na mnogim
lokacijama u stijenskoj masi nije moguće dobiti upotrebljive blokove
AG kamena, bilo tenelije ili miljevine.
Osim niske tlačne čvrstoće nepovoljna svojstva koja treba imati u
vidu su veliko upijanje vode i neotpornost na habanje. Prema
rezultatu ispitivanja otpornosti na habanje tenelija spada u
izrazito mekan kamen, što u ugrađenoj konstrukciji znači sklonost
mehaničkom trošenju, zaobljavanju oštrih bridova i sl. Na fasadne
obloge habajuće mogu djelovati jaki vjetrovi koji nanose pijesak i
prašinu.
Veliko upijanje vode ima izravan utjecaj na otpornost na mrazu i
smanjenje tlačne čvrstoće u uvjetima kvašenja. Kod tenelije se zbog
krupnozrnaste strukture voda brže iscijedi i kraće se zadržava u
strukturi kamena. Zbog toga je jako važno zaštititi kamen. A i zbog
estetskih razloga jer mijenja boju pod utjecajem atmosferilija.
O svojstvima i trajnosti tenelije i miljevine najbolje svjedoči
ugrađeni kamen u građevinama iz bliže i dalje prošlosti.
Tenelija vremenom dobiva na čvrstoći. Zbog visoke poroznosti i
tenelija i miljevina kada su tek izvađene iz kamenoloma sadrže
veliku količinu kamenolomske vlage, koja može sadržavati rastvorene
soli. Sušenjem kamena soli zajedno s vlagom migriraju prema površini
kamena gdje kristaliziraju stvarajući patinu. Također, kod
visokoporoznih vapnenaca s međusobno povezanim pornim prostorom voda
lako prodire u unutrašnjost pa kišnica s ugljičnim dioksidom
pretvara kalcit u rastvorljivi kalcij-hidrokarbonat, koji sušenjem
migrira prema površini gdje ponovo kristalizira kao kalcit tvoreći
čvršću koricu. Tako starenjem uz formiranje patine na površini
poboljšavaju se mehanička svojstva.
Što se tiče miljevine, do sada nije urađena suvremena
mineraloško-petrografska analiza, pa nije još moguća ni njena točna
petrografska klasifikacija (dugo se o miljevini govorilo kao o
podvarijetetu tenelije). U starim zgradama koje imaju zidove od
miljevine oduvijek se javljao problem povećane vlage.
Danas se tenelija i miljevina najviše koriste u estetske svrhe i u
interijeru. Na slijedećim slikama (sl. 6. ,sl. 7., sl. 8.) se vidi
nekoliko zanimljivih primjeraka:
.
Slika 6.
Slika 7.
.
.
Slika 8.
.
.
ZAKLJUČAK
Tenelija i miljevina se na ovim područjima
intenzivno koriste u graditeljstvu od XVI stoljeća. Kamen tenelija
se puno više primjenjivao od miljevine. Za vrijeme vladavine turske
na ovim područjima tenelija se koristila u gradnji javnih, stambenih
i sakralnih objekata. Svakako, najveći objekt sagrađen od tenelije u
to doba je Stari most. Za obradu kamena potrebna je vješta ruka, a
znamo da u to doba nije bilo majstora na ovim prostorima. Zato su
majstori mahom dolazili iz Dalmacije, i svoju vještinu primjenjivali
kako na izgradnji javnih i stambenih objekata, tako i najviše na
izgradnji Starog mosta. Tenelija je kamen koji se lako obrađuje,
zbog toga se rado upotrebljavala. U dvadesetom stoljeću su se počeli
upotrebljavati moderni materijali. Tako je opala primjena tenelije,
a stari zanati sve više iščezavaju. Nakon završetka Domovinskog rata
ostalo je dosta oštećenih i srušenih građevina koje su ili sagrađene
ili dekorativno ukrašene od tenelije. Jedan od tih objekata je i
Stari most. Nastala je potreba za starim zanatima i vještinom. Zato
se pohitalo u pomoć stranim tvrtkama, koje već odavno rade razne
restauracijske i graditeljske poslove. Tenelija se sve više
primjenjuje u modernom graditeljstvu. Primjer tomu je Tržni centar u
Mostaru. Primijenjena je i na restauraciji kulturnog doma Herceg
Stjepan Kosača. No, vrhunac primijene je na izgradnji Starog mosta,
koji će nakon izgradnje izgledati potpuno isto kao i prije.
Studenti IV. godine (akademske 02/03)