Tenelija
je kamen žućkaste boje kad je tek izvađena iz kamenoloma i
svijetlo smeđe boje u vlažnom stanju. Sušenjem dobiva bjeličastu,
a vremenom i starenjem svijetlo sivu i sivu boju. Homogene je
teksture i visoke poroznosti.
Miljevina je kamen bjeličaste do žućkaste boje s tamnijim
mikroslojevima smeđe žućkaste boje. U vlažnom stanju je svijetlo
smeđe boje. Na piljenoj površini, koja je izrazito glatka,
mjestimično se uočavaju nezacijeljene milimetarske pore. Neravnog
je loma, a prijelomne ivice su trošne. Ima trajnu povišenu vlažnost
i teško se suši.
Sadrži smeđežućkasti prah, odlomke fosila i gustu bijelu masu.
Veličina zrna vjerojatno pripada prašinastoj, a moguće i
glinovitoj frakciji. U tamnijem smeđe-žućkastom prahu primjetni
su milimetarski fosilni ostaci, kao i šupljine koje su vjerojatno
ostale nakon raspadanja ljuštura organizama.
.
FIZIČKA I MEHANIČKA SVOJSTVA
Prema kategorizacijama arhitektonsko-građevnog kamena tenelija i
miljevina spadaju u kamen vrlo niske čvrstoće, srednje težak,
ekstremno porozan i velikog upijanja vode.
Tlačna čvrstoća tenelije se kreće između 25 i 45 MPa, a
miljevine između 15 i 30 (35) MPa.
Tenelija i miljevina se izmjenjuju u proslojcima i na mnogim
lokacijama u stijenskoj masi nije moguće dobiti upotrebljive
blokove AG kamena, bilo tenelije ili miljevine.
Osim niske tlačne čvrstoće nepovoljna svojstva koja treba imati u
vidu su veliko upijanje vode i neotpornost na habanje. Prema
rezultatu ispitivanja otpornosti na habanje tenelija spada u
izrazito mekan kamen, što u ugrađenoj konstrukciji znači sklonost
mehaničkom trošenju, zaobljavanju oštrih bridova i sl. Na fasadne
obloge habajuće mogu djelovati jaki vjetrovi koji nanose pijesak i
prašinu.
Veliko upijanje vode ima izravan utjecaj na otpornost na mrazu i
smanjenje tlačne čvrstoće u uvjetima kvašenja. Kod tenelije se
zbog krupnozrnaste strukture voda brže iscijedi i kraće se zadržava
u strukturi kamena. Zbog toga je jako važno zaštititi kamen. A i
zbog estetskih razloga jer mijenja boju pod utjecajem atmosferilija.
O svojstvima i trajnosti tenelije i miljevine najbolje svjedoči
ugrađeni kamen u građevinama iz bliže i dalje prošlosti.
Tenelija vremenom dobiva na čvrstoći. Zbog visoke poroznosti i
tenelija i miljevina kada su tek izvađene iz kamenoloma sadrže
veliku količinu kamenolomske vlage, koja može sadržavati
rastvorene soli. Sušenjem kamena soli zajedno s vlagom migriraju
prema površini kamena gdje kristaliziraju stvarajući patinu. Također,
kod visokoporoznih vapnenaca s međusobno povezanim pornim prostorom
voda lako prodire u unutrašnjost pa kišnica s ugljičnim dioksidom
pretvara kalcit u rastvorljivi kalcij-hidrokarbonat, koji sušenjem
migrira prema površini gdje ponovo kristalizira kao kalcit tvoreći
čvršću koricu. Tako starenjem uz formiranje patine na površini
poboljšavaju se mehanička svojstva.
Što se tiče miljevine, do sada nije urađena suvremena mineraloško-petrografska
analiza, pa nije još moguća ni njena točna petrografska
klasifikacija (dugo se o miljevini govorilo kao o podvarijetetu
tenelije). U starim zgradama koje imaju zidove od miljevine oduvijek
se javljao problem povećane vlage.
Danas se tenelija i miljevina najviše koriste u estetske svrhe i u
interijeru. Na slijedećim slikama (sl. 6. ,sl. 7., sl. 8.) se vidi
nekoliko zanimljivih primjeraka:
.
Slika
6.
Slika 7.