Prof. dr. sc. Pero Marijanović
Građevinski fakultet
Sveučilišta u Mostaru

Predgovor 

           Primjena računala počela je tako da su se korisnici uglavnom služili nekim od programskih jezika da bi ostvarili komunikaciju s računalom i riješili postavljenu zadaću. Vrlo brzo se prešlo na gotove programe pisane od vrhunskih stručnjaka, programera i eksperata iz oblasti na koju se programi odnose. Korisnici mogu o svemu mnogo manje znati, a ipak se uspješno koristiti takvim programima.

            Nespremnost i objektivne teškoće da korisnik računala piše zahtjevne programe potrebne njegovu radu, a koji bi bili u skladu s mogućnostima računala, ali također i unosni biznis zvani softver, podijelila je korisnike računala na dvije grupe: oni koji pišu programe i oni koji se njima koriste. Takva podjela je nužna, pa čak i korisna pod uvjetom da ne preraste u krajnost. Potpuno pasivno korištenje računalom neprihvatljivo je za rad inženjera kreativca, dok se kod nekih profesija može i prihvatiti.  

            Pasivno korištenje računalom već danas vodi u krajnost. Niti jedna profesija toga nije pošteđena, ali niti jedna druga time nije tako pogođena kao profesija inženjera kreativca. Zagovornici upravo takvog korištenja računala vole navesti primjer vozača i automobila. Pritom se zaboravlja kako je zadatak inženjera složeniji od vozačeva, ali i kako je odnos inženjera i računala neusporediv s odnosom vozača i automobila.

            Inženjer ne mora znati na koji način računalo radi, ali mora znati kojom se metodom koristi i pod kojim uvjetima da bi uspješno riješio svoju profesionalnu zadaću. Neprihvatljivo je da se to prepusti računalu i nepoznatom ili poznatom programeru, bez obzira na svu otvorenost i fleksibilnost suvremenih komercijalnih programa, te njihovu visoku kvalitetu. Inženjer mora suvereno kontrolirati računalo, a ne računalo njega, upravo iz razloga njegovih velikih mogućnosti. Takve mogućnosti jesu prednost, ali moraju biti pod kontrolom čovjeka.

            S druge strane, javlja se pretjerana ovisnost korisnika računala od onih koji znaju i, ekonomski promatrano, onih koji mogu pisati programe. Moćna softverska središta jačaju iz dana u dan, boreći se u uvjetima velike konkurencije, dok drugi postaju apsolutni ovisniciod njihova proizvoda.

            Čini se kako je malim i dovoljno nerazvijenim narodima preostala trka za sve novijim i novijim verzijama gotovih programa. Informatička pamet se sve više seli u razvijena središta, dok ostali ostaju izvan trke prepuštajući se pasivnom korištenju gotovih proizvoda, bez šanse da se dokažu vlastitim proizvodom.

            Oblast rudarstva, geologije i geotehnike pokazuje sve ove opće znakove primjene računala, ali su oni, iz nekih specifičnih razloga, još i naglašeniji.

            Kniga "Računalo i modeliranje u rudarstvu, geologiji i geotehnici" treba ohrabriti i bar donekle uputiti one koji traže vlastiti put izražaja s računalom, u onoj mjeri koju osjećaju potrebnom, jasno nikada ne odbacujući prednosti gotovih programa, posebno onih koji su se u praksi potvrdili. Knjiga želi čitatelja uvjeriti kako je i te kako moguć vlastiti razvojni put u primjeni računala, te da to nije samo povlastica bogatih i razvijenih. Čitatelj se treba uvjeriti kako ukusno dizajniran izbornik na ekranu računala nije pravi smisao niti jedina vrijednost računala (iako je i to važno), te ga upućuje kako postići inventivnost i pritom osjetiti zadovoljstvo svojim radom. U biti su dva glavna razloga zašto se koristimo računalom: da kvalitetno riješimo zadatak i da pritom osjetimo osobno zadovoljstvo.

            Još jedna poruka krije se u knjizi. Računalo nije samo prilika da se riješi neki više ili manje zamršen tehnički ili znanstveni problem. To je i velika prilika da se čovjek susretne sa zanimljivostima svijeta koji ga okružuje na vlastito zadovoljstvo i trajan poticaj.

            Zagovara se aktivni kontakt inženjera s računalom, čemu je pretpostavka poznavanje jezika koga i računalo razumije a rezultat može biti vlastiti program, informacijski sustav ili prepoznatljiv komercijalni proizvod. Tom cilju služi i prikaz Teorije regionalizirane varijable (Geostatistike) kao i nekih iskustava vezanih za njenu primjenu.

            U naslovu knjige istaknute su tri oblasti na koje se odnose informacijski sustavi i modeliranje. Treba naglasiti kako se, u slučaju geotehnike, misli samo na modele stijene i tla u i na kojima se želi graditi i na kojima je izvršen istražni postupak. Koliko su pouzdani modeli u ovom slučaju važni, nije potrebno posebno ni isticati, naročito u slučaju suvremenog vrlo zahtijevnog graditeljstva, kada se traži da tlo i objekt čine jedinstven sustav. U oblasti gospodarenja mineralnim sirovinama kreiranje i uporaba modela počinje praktično od projektiranja istražnih radova do prerade sirovine u tvornici. U oblasti geologije misli se na onaj njen dio koji servisira prethodne dvije oblasti.

            U knizi je riječ o programskom jeziku FORTRAN. No, FORTRAN ne mora biti definitivno rješenje za svakog korisnika. Jezikom je bitno dobro ovladati i pravilno ga primijeniti. Praksa pokazuje kako je veći problem što korisnik ne pozna sve mogućnosti koje jezik pruža, od njegovih stvarnih nedostataka. Učenje jezika je proces, te to ne može biti stvar jednog tečaja. Primjena jezika je usko vezana za stvaranje jedne opće kulture komunikacije s računalom, koja se stvara s vremenom i strpljivošću, kao što je slučaj i s govorom među ljudima.  

            Bilo bi pogrešno knjigu dijeliti na tekst i programe. Radije sve valja shvatiti nedjeljivom cjelinom; čak pisanu jezikom čovjek-čovjek, čas jezikom čovjek-računalo. Imena varijabli u programina formirana su po osjećaju autora. Primjerice, kemijska formula Al2O3 iskoristila se za formiranje imena varijable Al2O3, pa je tomu prilagođen i način pisanja. Formule u knjizi označene se arapskim brojevima, a značajnije fortranske formule rimskim.

            Zahvaljujem se recenzentu  prof. dr. Mirku Perišiću sa Sveučilišta u Ljubljani, čije sam primjedbe i sugestije ugradio u konačnu verziju ove knjige. Mnoga iskustva koja sam u knjizi naveo dugujem njemu. Zahvalnost na pruženoj podršci dugujem i recenzentu i svom profesoru Ferdi Pudelki, dipl. inž.

            Knjiga je pisana i tiskana u Mostaru u teška ratna vremena, te posebnu zahvalnost osjećam prema mnogima koji su materijalno pomogli njeno izdavanje.

.

Godina: 1996.

Izdavač: Sveučilište u Mostaru