UVOD
Šire područje
Peć Mlina, prema povijesnim saznanjima i ostacima materijalne
kulture, kao i arheološkim, povijesnim i drugim istraživanjima šireg
područja bilo je naseljeno od najstarijih vremena-prapovijesti,
rimskog perioda, kasne antike i srednjeg vijeka sve do našeg
vremena. Uvjeti kontinuiteta življenja ljudi na ovom području bili
su vrlo povoljni zbog pogodne klime, pitomog zemljišta a naročito
zbog izobilja i bogatstva vode.
U svrhu izgradnje HE ''PEĆ MLIN'' u
općini Grude, zapadna Hercegovina, obavljena su kompleksna geološka
istraživanja (geološka, geofizička, geomehanička,
inženjersko-geološka, hidrogeološka i druga) područja istraživanja
Drinovaca i Tihaljine, a zbog postojanja velikog broja ponora,
odnosno jama i pećina na toj lokaciji ukazala se potreba i za
speološko istraživanje.
Slika 1.
Karta položaja istraženih objekata
U morfološkom pogledu tlo je dosta raznoliko, a nadmorska visina
dosta varira. Osnovno obilježje ovom području, geološki gledano,
daju karakteristični oblici reljefa na vapnenačko dolomitnoj
podlozi, oblikovani dugotrajnim radom oborinske i protočne vode.
Proces okršavanja u dubinu pomaže svakako razlomljenost stijena i
prisutnost brojnih prslina i pukotina, kao posljedica složene
tektonske aktivnosti.
Područje oko Drinovaca i Tihaljine s
hidrogeološkog aspekta karakterizira dva područja. Prvo područje
čine sjeverni dijelovi s jako okršenim stijenama u kojima voda brzo
ponire i odlazi u niže dijelove, a drugo područje čine krška polja
što daje osnovni preduvjet za razvoj poljoprivrede kao i života
uopće. Ovo područje najvećim dijelom izgrađeno je od krednih
vapnenaca i dolomita debljine 3.000 m. Najstarije stijene su
svjetlosivi i smeđi vapnenci sa čestim nalazima mikrofosila.
U
tektonskom pogledu istraživano područje sastavljeno je od većeg
broja tektonskih jedinica (većih i manjih bora) koje su poremećene
većim brojem rasjeda. Primijećeno je navlačenje tektonskih jedinica
sa sjeverozapada na jugoistok i nakon navlačenja njihovo razdvajanje
i premještanje normalnim rasjedima. Posljedica ovakvog geološkog
sastava i tektonske aktivnosti je izrazita okršenost terena s
velikim brojem krških fenomena. Pojavljuju se ponori, odnosno
estavele i sufozije, kao i velik broj manjih krških uvala i vrtača.
Jedan od objekata našeg istraživanja je RAVLIĆA
PEĆINA koja predstavlja jedno od najznačajnijih prapovijesnih
pećinskih naselja do sada djelomično istraženih na čitavom području
zapadne Hercegovine.
Slika 2. Topografski snimak Ravlića pećine
Prema našim informacijama Ravlića pećina je
djelomično arheološki istražena i opisana od strane arheološkog
muzeja Bosne i Hercegovine. Ravlića pećina nema funkciju ponora, a
nekada u prošlosti, najvjerojatnije je imala funkciju izvora.
U relativno bližoj
prošlosti, a po prestanku funkcije izviranja vode, ova prostrana
pećina je bila naseljena od starije faze mlađeg kamenog doba do
brončanog doba. Tu su kasnije
povremeno boravili ljudi od srednjeg vijeka. Posljednji koji
su se njome služili bili su Hajduci ovog kraja iz XVIII i XIX
stoljeća.
Ulaz u špilju je polukružnog oblika, a otvara
se pod liticom neposredno uz put nad izvorištem rijeke Tihaljine.
Dužina istraženog dijela Ravlića pećine je 145 m a dubina 20 m.
Točka 0 određena je na ulaznom suhozidu, a nalazi se 13 m udaljena
od zapadnog zida špilje u smjeru 280 stupnjeva i 15,5 m udaljena od
istočnog zida špilje u smjeru 85 stupnjeva. Ravlića pećina sastoji
se od jedne veće i jedne manje dvorane što će detaljnije biti
opisano u nastavku.
RAVLIĆA PEĆINA
Ovaj objekt, kao što je već rečeno, se nalazi na području PEĆ MLINI,
i sadrži neke vrlo
zanimljive oblike kao što su npr. stalaktiti i kamenice , o
čemu će biti govora kasnije. Sada bi prvo nešto rekli o nekim
osnovnim karakteristikama ove špilje.
Dužina istraženog dijela Ravlića
pećine je 145 m, a dubina 20
m.
Širina samog ulaza je 27 m,
a njegova visina u maksimumu iznosi oko 10 m (sl. 3 ).
slika 3.
Ulaz u Ravlića pećinu
Ulazna dvorana se pruža u smjeru NE ( sjever-istok ) a generalni
azimut pružanja je 10°.
Dvorana je izduženo – eliptičnog oblika, dužine 118 m i prosječne
širine oko 40 m.
Ulazni dio dvorane je vodoravan i prekriven velikim kamenim
blokovima veličine 2 x 3 m (što se može vidjeti na sl. 4 ), a zatim
se dno dvorane spušta pod kutom od 23°
u dužini od 22 m, te se ponovno uzdiže formirajući na dnu ravni
plato.
slika 4.
Pri
dnu te udoline sakuplja se sva voda i otječe u smjeru zapadnog zida
špilje, a tijekom kišnih perioda, kada je prokapavanje
najintenzivnije, u udolini se formira slabi vodeni tok. Dno
udoline je prekriveno blatnim nanosom, dok je najviši dio sjevernog
dijela dvorane dobro zasigan radi konstantnog prokapavanja vode sa
stropa.
Kako više idemo prema sjevernom kraju dvorana
se postepeno sužava, a tlo je na tom dijelu prekriveno manjim
kamenim blokovima i kamenim kršljem.
U sjevernom dijelu
špilje dolazi do malog
uzvišenja na čijem vrhu se nalaze krečnjačke tvorevine –
kamenice, koje se nalaze pri vrhu uzvišenja,
i stalaktiti, koji se pružaju sa svoda pećine.
U sjeveroistočnom
dijelu završetka dvorane otvara se pak
2 m uski, 1.2 m visoki i
6.5 m dugački prolaz u stražnji dio špilje. Ukupna dužina tog
prolaza je cca 30 m, a
generalni smjer
pružanja 45°.
Nakon uskog prolaza slijedi manja dvorana, isto tako eliptičnog
oblika kao i ova veća, veličine 12 x 7 m . Dno ove dvorane je
prekriveno nanešenom finom zemljom.
Završni dio kanala
uzdiže se pod kutom od +27°,
formirajući na kraju, usku dvoranu (veličine 2.5 x 1.5 m )
s plitkom lokvom procjedne vode na dnu. Čitavom svojom
dužinom kanal je u potpunosti zasigan, što ukazuje na to da je
prisutan intenzivan rad vode u nastanku tog dijela špilje. Nastavak
kanala je okomiti
²dimnjak
²
Čija je vidljiva visina
procijenjena na 8 m. Istraživanje ovog dimnjaka zahtijeva posebnu,
alpinističku tehniku istraživanja (slika 2 ).
slika 5.
slika 6.
Utjecajem vode, tj. njenim dugotrajnim kapanjem
tijekom vremena kroz male pukotine na stropu spilje, stvaraju se
razni vapnenački oblici, od kojih su ovdje najviše zastupljeni
stalaktiti i kamenice.
Izlučivanjem vapnenačke mase na stijenama
spilje stvaraju se sige. One sige koje vise sa stropa nazivaju se
stalaktiti i javljaju u jako neobičnim oblicima ( što se može
vidjeti i na slici 5.). Također se, na zidovima pećine, taloženjem
vapnenačke materije, stvaraju neobične tvorevine ( sl. 6 ).
Drugi oblik, na koji
nailazimo u Ravilića spilji, su kamenice. One su zdjelasta
oblika i povremeno su napunjene vodom. Nastanak kamenica se odvija u
dvije faze.
U početnoj fazi,
kapljice vode svojim erozijskim djelovanjem polako ali djelotvorno
razaraju kamenito dno pećine. Tako kamenica dolazi do svog
prvobitnog zdjelastog oblika. Druga faza nastanka počinje uslijed
zadržavanja vode unutar kamenice. Tada vodna površina apsorbira dio
udarne snage kapljica koje su prvobitno produbljivale podlogu. Voda
sada više ne razara materijal uslijed djelovanja kapljica, nego ona
oplakuje rubove kamenica. Vapnenačka komponenta u vodi biva
oslobođena oplakivanjem rubnih dijelova, pa dolazi do taloženja
vapnenca po rubu kamenica. Taj proces taloženja vapnenačke mase je
vrlo polagan i vremenski veoma dugotrajan. Neke od tih kamenica
možemo vidjeti na slikama 7, 8 i 9.
slika 7.
slika 8.
slika
9.
Studenti
IV. godine (akademske 01/02
|