Razmjerno ograničeno područje koje sebe Hercegovinom sebe naziva u
svojemu sjeverozapadnom, planinskom dijelu skrovištem je jednoga od
malobrojnih očuvanih prirodnih fenomena - zajednice planina Čvrsnice
i Vrana s Dugim Poljem i jezerom Blidinjem. Na visini od preko
tisuću metara iznad Jadrana skrasio se jedinstveni krajobraz
specifičnih hidrogeoloških, geomorfoloških, vegetacijskih,
florističkih i faunističkih osobenosti, bogat endemičnim vrstama i
životnim zajednicama.
Što to tvori ovu veliku i zdravu obitelj?
Velika Čvrsnica
je planina duboko ugniježdena između kanjona rijeka Doljanke,
Neretve i Drežanke, oštro se otvarajući prema zapadu u longitudinalu
Dugog Polja. Pločno, krajnja visinska točka ove planine i orao-čuvar
Hercegovine, sa svojih dvije tisuće i još dvije stotine i još metara
visine, vizualno korespondira s jadranskim obzorjem; možda mu i
Apenini nisu predaleko. Vrh je svoj naziv zaslužio neposredno i
brutalno; velike kamene ploče dramatično se spuštaju niz planinu u
odsutnosti svakog ljudskog mjerila, u pravilu šibane orkanski
snažnom burom, do kostiju rezane glečerom i oslobođene svakoga
oblika života. Tek nekih tristotinjak metara bliže razini mora, za
planinu se, i grčevito i prkosno, drži klekovina (Pinus mughus),
rastući u potpuno horizontalnom položaju i do šest metara duljine,
svojim bivstovanjem simbolički potvrđujući tradiciju opstojnosti
svekolikih oblika života u hercegovačkom podneblju.
Mala se Čvrsnica ugnijezdila između planina
Čabulje, Velike Čvrsnice i kanjona rijeke Neretve. Visoravan,
površine trideset do trideset i pet četvornih kilometara, u svome je
južnom dijelu smjestila Bukovicu i Petralj na tisuću i stotinu
metara visine, dok se sjeverni dio, preko Borove pole i Rajićeva
klanca, izdiže na tisuću sedamsto metara visoke zaravni Težovnice,
Grabovskog i Smiljevače. Osobenost ove geomorfološke cjeline jesu
brojne ledenjače, mjesta gdje voda zadržava samo jedno agregatno
stanje tijekom cijele godine.
Vode nema
Snijeg se topi u ljeto i bježi duboko u
utrobu ljutoga karsta. Valjda se tu sigurnije osjeća. Za razumjeti
je; prosječnih siječanjskih minus sedam, na ovoj nadmorskoj visini
nerijetko i trideset stupnjeva Celzija ispod ništice ne ostavljaju
mnogo prostora za kompromis. Kolovoz zna upriličiti i mediteranskih
plus trideset i pet, pa time godišnje temperaturne oscilacije dosežu
vrijednosti koje malo koja tvar može podnijeti.
|
_
PREPORUČUJEMO
Park Prirode Blidinje
Izlet u Park Prirode Blidinje
|
|
Prostor Dugog polja bio je stoljećima
zanimljivo odredište za smještanje i boravak stada za vrijeme
sezonske ispaše. Pozicija na visini od preko tisuću metara nadmorske
visine, otvorena dispozicija u pravcu sjeveroistok-jugozapad,
razmjerna blizina izvorišta pitke vode, plodno tlo i bogati pašnjaci
značili su preduvjete za stacionirani boravak grla sitne stoke i
onih koji su skrbili za njih.
Konac mjeseca svibnja i početak lipnja značio
je termin za pokretanje stada put poznatih odredišta u
sjeverozapadnom planinskom pojasu Hercegovine. Stada sa širih
područja današnjih općina Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Ljubuški,
Posušje, Rama i Tomislavgrad sezonski su gravitirala spomenutim
pašnjačkim površinama. U ovisnosti od udaljenosti do odredišta, put
bi trajao i više dana. Primjerice, put od Bijakovića, na trasi
Tromeđa, Čitluk, Sretnice, Čula, Kozice, Žovnica, Polog, Grabova
Draga, Bogodol, Ladine, Pavlove Jele, Rosne Poljane, Klanac,
Mučinovac, Svinjača, Omrečnica, Podići, Slani Dolac, Trebiševo traje
tri dana. Konačišta su na Pologu i Rosinim poljanama a pojilišta na
Mostarskom blatu, Rosuljama i Svinjači. Osnovni kriterij za odabir
itinerera bio je pronalaženje usputnih lokacija gdje će biti
moguće napojiti stioku. Strukturu stada većinom je činila stoka
sitnoga grla. Ova vrst stoke je razmjerno otporna prema nevremenu i
u mogućnosti je boraviti pod vedrim nebom. Pored ovaca i koza na
ispašu u planinu su vođeni goveda i konji da bi dobili priliku da se
regeneriraju i akumuliraju energiju za nastavak obavljanja
transporta i poljskih radova.
Boravak u planini potrajao bi do prvih
jesenjih kiša, kada bi se obnovile pašnjačke površine u nizini i to
bi bilo vrijeme kada bi se stado vraćalo u matična sela.
Ispaša stoke u planini, prikupljanje i
prerada mlijeka i vune podrazumijevali su kontinuirani boravak stada
i onih koji su skrbili oko njega u trajanju od četiri do pet
mjeseci. U cilju opstanka u planinskim uvjetima, ostvarenja
mogućnosti zaštite stoke i ljudi kao i prerade i sačuvanja mliječnih
proizvoda, bilo je potrebno načiniti zaklonište za ljude i stoku.
Nastamba je trebala biti postavljena u blizini izvorišta vode i
smještena na poziciji koja nije izložena udarima sjeveroistočnog
vjetra.
Tako je nastala karakteristična naseobinska
struktura sekundarnog naselja, stočarskih stanova i staja,
čije se cikličko razdoblje funkcionalne aktivnosti skoro podudaralo
s vegetacijskim razdobljem u njihovom planinskom okružju.
Ovo etnografski osobeno graditeljstvo
arhitektonsko značenje potvrđuje svojom ambijetalnom vrijednošću.
Naime, osnovni oblikovni element u krajobraznoj perspektivi
pojedinih mikrolokaliteta u Dugom polju jest prirodni krajolik.
Artificijelni elementi - stočarski stanovi, staje, torovi, obrađene
površine, komunikacije - bile su sve do ne tako davne prošlosti
izvrstan primjer antropogenog karaktera, činjenje kroz generacije u
punoj simbiozi s prirodnim okružjem, kako u funkcionalnom tako i u
oblikovnom smislu. Na žalost, djevičanska priroda ovih prostora nije
ostala imuna na uplive suvremene civilizacije; ratna i poratna
negativna dešavanja na ovim prostorima ostavila su teško izbrisive
ožiljke u fizičkoj strukturi krajolika.
Povijest se ponavlja. Sada neke druge, čudne
kolone opet putuju u Polja. Ovoga puta ne sa stočnim blagom, na
žalost. Dolaze Oktani, Maligani, Polivinili, dolaze Gazirani,
Privilegirani, Eloksirani, Kromirani, dolaze i Naoružani.
Zakon o proglašenju ovih prostora parkom
prirode ostat će samo šuplji legalistički okvir baš kao što će biti
paradoksalno uzaludni i veliki napori dobronamjernih pojedinaca iz
one već spomenute vrste tkzv. humanih. Samo jasna svijest da je Park
prirode Blidinje dobro naše najšire zajednice značit će opstanak
Parka kao prirodnog područja s naglašenim estetskim, ekološkim,
odgojno-obrazovnim, kulturnim, povijesnim, turističkim i
rekreacijskim vrijednostima. U suprotnome, ovaj će prostor ostati
kao još jedna velika mrlja na našoj savjesti. Takovih gluposti nismo
napravili mali broj u posljednje vrijeme.
Planino, ne daj se!.
Jaroslav VEGO
|