BEČ

      Germanska riječ Vienna vjerojatno dolazi od riječi Vedunia, što je bio naziv keltskog naselja koje se nalazilo na mjestu današnjeg grada, još u petom stoljeću prije Krista. Poput ostalih velikih gradova iz kontinentalne Europe, razvitak Beč počinje tek u rimskom dobu. U prvom stoljeću nakon Krista, stari Rimljani su postavili vojni kamp, nazvan Vindobona. Kamp je bio smješten na području današnje jezgre grada, a putanja njegovih zidina se danas odražava nizom od nekoliko naočitih ulica u samoj unutarnjosti grada. Tek pronalasci iz trećeg stoljeća nakon Krista upućuju na postojanje civilnog naselja nedaleko od kampa, prema jugoistoku. Raspad rimskog carstva, koji se zbivao tijekom IV. i V. stoljeća, odrazio je se značajno i ovdje, pa tako u periodu od V./VI. stoljeća pa sve do IX. stoljeća nema pisanih dokumenata o postojanju ikakvog naselja na Dunavu. No znanstvenici imaju neke dokaze (prvenstveno arheološke) po kojima se može vjerovati kako je ovdje sve to vrijeme ipak bilo urbanih struktura. Današnje ime spominje se prvi put 881. godine, u turbulentnim vremenima, najezde mađarskih plemena.

     Nakon bitke kod Lechfelda 955. godine, ustanovljena je grofovija Austrija pod dinastijom Babenbergsa, a sve do polovice XII. stoljeća, sjedište joj je bilo zapadno od Beča. Tek negdje oko 1150. godine austrijski vladari, preselili su svoju rezidenciju u Beč, i sagradili Bečku staru crkvu Sankt Maria zu den Schotten. Ovaj direktni kontakt s vladarima će doprinijet snažnom razvoju Beča i pretvorit će ga u pravi grad. Ono što odlikuje svaki srednjovjekovni grad su svakako zidine grada, a Beč je svoje dobio oko 1200 godine. U to vrijeme, dakle u ranom XIII. stoljeću, Beč postaje važno čvorište u trgovačkoj mreži, čemu najviše doprinosi rijeka Dunav, ali i intenzivna suradnja s Venecijom. Rast grada i njegov razvoj (u i izvan zidina) se znatno ubrzavaju, o čijem sjaju svjedoče mnogobrojne crkve, koje su uglavnom temeljene u Babenberg stilu. Dolaskom dinastije Habsburg na prijestolje 1278. godine, Beč počinje krojiti ne samo svoju, nego i povijest čitave Europe. Iskre nekadašnjeg sjaja velike carevine i jedne sjajne kulture, koja je u sebi uspjela objediniti ono što je bilo najbolje u kulturama naroda kojima je vladala, bez problema se i danas mogu primijetiti.

     Ova obitelj je vladala rimskim germanskim Svetim Carstvom (1273-1291, 1438-1740, 1765-1806), Austrijom (1278-1918), Španjolskom (1516-1700) i Češkom i Mađarskom (1526-1918). Za bogatstvo Habsburga zaslužan je Rudolf I, izabran za kralja Rimljana 1273., koji je u XII. stoljeću osvojio velike teritorije u Švicarskoj i Alzasu. Habsburzi su stekli Donju Austriju i Stiriju (1278), Tirol (1363) i u XV. stoljeću uzeli ime kraljevske kuće od Austrije. Brakovima i nasljedstvima, od 1477. do 1526., Austrija je dobila Nizozemsku, Kastilju, Aragon, Češku i Mađarsku. Po abdikaciji Karla V. (1556.), Carstvo je podijeljeno između njegovog sina Filipa II. (1556-1598), osnivača španjolskog ogranka, koji se ugasio 1700. i Filipovog brata Ferdinanda I. (1556-1564), osnivača njemačkog ogranka. Karlo VI. prenosi cjelokupno nasljedstvo Habsburga svojoj kćeri Mariji Tereziji (1740-1780). Ona se 1736. udala za Franju Lotarinskog, osnivača habsbursko-lotarinske loze, koja do 1918. vlada Austrijom, Češkom i Mađarskom.

      Kasni srednji vijek zaslužuje naziv doba najveće snage (uspjeha) gradske autonomije, unatoč stalnim konfliktima među vladarima. Kroz 14. stoljeće grad je obnavljan i uređivan u gotičkom stilu, i to je trajalo sve do ranog 17. stoljeća. Najočitiji primjer je nedvojbeno redizajn parohijske crkve Sv. Stjepana. Danas je to Katedrala Svetog Stjepana - nalazi se nedaleko od Ringa, u samom srcu grada, na Trgu Svetog Stjepana. To je mjesto gdje se susreću 2 najljepše trgovačke i pješačke ulice. Ova katedrala započeta u romantičkom stilu, nastavljena u gotičkom, a završena u baroknom, nastajala je, kažu, zajedno sa austrijskom državom. Točna godina njene izgradnje se ne može utvrditi ali se pretpostavlja kako je transformacija u gotičke elemente započela u XIV. i XV. stoljeću. Katedrala posjeduje, vjerojatno najčuvenije zvono u Europi - "Pumerin". Ovo zvono je nastalo od pretopljenih topova turske vojske koja je 1638. god. po drugi put opsjedala Beč. Za razliku od prve opsade, u kojoj su Turci ušli u grad i na vrh katedrale umjesto križa stavili polumjesec, ovog puta se Beč obranio. God. 1711. pretopili su zaplijenjene turske topove (oko 180 topova) i od njih napravili zvono za katedralu Svetog Stjepana. Nadalje, u ovom periodu grad se i intelektualno obogaćuje, jer se ustanovljuje Sveučilište, a razvija se i u ekonomskom smislu, čemu najviše doprinosi proizvodnja vina.

Unutrašnjost crkve Sv. Stjepana.

.

     Prve teške trenutke grad proživljava 1529. godine kad ga opsjedaju Turci. Grad ostaje neosvojen, ali je pretrpio znatne štete, naročito njegove zidine. Turci ponovno pokušavaju osvojiti Beč 1683. godine, no ni tad ne uspijevaju, a štete bivaju mnogo veće. I dok su u prvoj obnovi, kao posljedici prve opsade, isključivo bile obnavljane zidine, druga obnova će dovesti do pravog "buma" u arhitektonskom razvoju grada uopće, jer zajedno s obnovom zidina po načelu istovjetnosti, cijeli grad će naglo zasjati u baroknom stilu. Nadalje, graditeljska aktivnost se širi i na područje izvan grada, čime grad dobiva čitavo predgrađe u obliku prstena (Ring), što znatno doprinosu obrambenoj moći grada. Širenje grada se nastavlja i kroz 18. stoljeće, kad i dalje dominira barokni stil. Onaj kome je uspjelo osvojiti grad bio je Car Napoleon Bonaparte, i to 1805. godine. Za njegove vladavine usporen je put k modernizaciji grada. Ipak, Beč je u tom periodu mnogo više dobio na kulturnom planu. Pozornost će svako privući imena poput Bethovena, Schuberta, Straussa... Po padu Napoleona uslijedio je Bečki kongres - predviđen prvim Pariškim ugovorom (svibanj 1814.), a održan je u Beču u cilju reorganizacije Europe nakon pada Napoleona. Odluke su donijela četiri velika pobjednika i njihovi predstavnici: Austrija - Meternih, Rusija - Neselrode, Velika Britanija - Kastelraf, Prusija - Hardenberg. Predstavnik Francuske, Luja XVIII., je bio Taleran. Finalni akt, potpisan u lipnju 1815. bio je inspiriran načelima monarhijskog prava i europske ravnoteže, a zapostavio je načelo nacionalnosti. Rusija se uvećala za Finsku, Besarabiju i veći dio Poljske. Pruska, čija se poljska teritorija smanjila, dobila je Švedsku Pomeraniju, trećinu Saksonije, Vestfaliju i dio lijeve obale Rajne. Austrija se odrekla Nizozemske i švapskih vojvodstava, a za uzvrat je ponovo preuzela Tirol, Salsburg, Galiciju, dalmatinsku obalu i Venecijansko-lombardijsko kraljevstvo. Stvoreno je Nizozemsko kraljevstvo (Nizozemska, Belgija i Luksemburg), a kraljevstvo Pijemont je anektiralo Đenovu. Na sjeveru, Danska je ustupila Norvešku Švedskoj. Njemačka i Italija su ostale rascjepkane. Njemačka konfederacija, koju je predstavljao austrijski car, okupljala je 38 suverenih država. Od 7 talijanskih država jedna je pripadala Austriji, a na čelu tri nalazio se austrijski princ. Velika Britanija je dobila Maltu i Jonske otoke, Gvajanu i nekoliko Antilskih otoka, Rt dobre nade, otoke Mauricijus, Cejlon. Djelo Bečkog kongresa, kao plod dogovora evropskih saveznika, osiguralo je Europi 40 godina relativnog mira. Međutim, usprkos slomu revolucija 1848-1849, nacionalni pokreti su doveli do njegove propasti.

     Od godine 1848., točnije od revolucije u mjesecu ožujku, grad započinje novi uspon, najviše zahvaljujući tehnološkoj revoluciji i razvitku željeznice. Grad dostiže svoj vrhunac krajem XIX. stoljeća, kada sa 2.200.000. stanovnika predstavlja prvi germanski grad, kulturno središte, riječnu luku, industrijski i trgovinski centar povezan sa češkim zemljama. Grad je kroz svoju povijest pretrpio nekoliko velikih epidemija, npr. velika epidemija kolere (1831-1832), koja je znatno smanjila broj žitelja u samom gradu, pa su te epidemije glavni razlog zašto grad nikad nije dostigao brojnost pučanstva poput drugih velikih gradova, primjerice Londona ili Pariza. Danas je Beč glavni grad Austrije i pokrajine Donja Austrija, i ima 1.512.000. stanovnika. Lociran je na Dunavu, na raskršću putnih pravaca sjever-jug, povezujući Baltik sa Jadranom, i zapad-istok, povezujući Zapadnu Europu sa Balkanom.

     Poslije perioda pada, uslijed 2. svjetska rata i okupacije grada do 1955, Beč ponovo preuzima stare funkcije - trgovinskog centra koji je u dobrim odnosima sa istočnoeuropskim zemljama, zemljama Azije; sveučilišnog, kulturnog i turističkog centra, koji ugošćava učesnike međunarodnih konferencija i kongresa, sa raznovrsnom industrijom (elektrotehnika, strojarstvo, prehrana, metalurgija, konfekcija, kemija, tekstil, drvo i papir). Trenutno se u njemu nalazi petina austrijskog stanovništva. Centar Beča je čuveni Ring, dio grada koji je svoj urbanistički izgled dobio za vrijeme vladavine cara Franje Josipa. Njegova ideja je bila da se jednim bulevarom odvoji centar grada ili Innere Stadt sa svojim palačama, kazalištima i radnjama od perifernih dijelova. Ring je u stvari samo jedno od 23 područja, koliko ih Beč ima. Užem Beču pripada 9 područja, a ostala obuhvaćaju i predgrađa.

     Beč je jedan od rijetkih glavnih gradova koji je i u najužem centru sačuvao svoje bogato kulturno nasljeđe, a višestoljetna tradicija nije zastala ni pred ukrasima modernih metropola. Među glavnim znamenitostima Beča ubrajaju se dvorci Hofsburg, Belvedere, Schönburnn, katedrala Sv. Stjepana i druge crkve, mnogobrojni muzeji i galerije, zgrada Parlamenta, Figarohaus - kuća u kojoj je živio Mozart, zabavni park Prater i u posljednje vrijeme Hundertwasserova kuća.

Dvorac Hofsburg.

Dvorac Hofsburg noću.

Konjske kočije su jedino dozvoljeno prometalo na području dvorca Hofsburg.

.

     Hofsburg - ogromno zdanje koje se sastoji iz mnogobrojnih odaja i manjih građevina grupiranih u stari i novi Hofsburg. Veličina dvorca simbolično predstavlja nekadašnju moć i snagu dinastije Habsburg. Ova dinastija je od Austrije stvorila carevinu a njene planove je pomutio Gavrilo Princip atentatom u Sarajevu. Hofsburg je stoljećima bila zvanična rezidencija vladara Austrije i građen je od XIII. do XVIII. stoljeća, pa se prepliću najrazličitiji stilovi arhitekture i umjetnosti. Pored Hofsburga, još 2 dvorca privlače pažnju turista iz cijelog svijeta: Belvedere i Schönbrunn.

Dvorac Belvedere.

.

     Belvedere - dvorac koji se nalazi u blizini centra grada, u kome je smještena Austrijska galerija. Belvedere se zapravo sastoji od Donjeg i Gornjeg dvorca. Nekada je pripadao Evgeniju I. Savojskom, čuvenom vojskovođi austrijske vojske koji se istakao u borbi protiv Turaka u vrijeme opsade Beča, da mu je tadašnji austrijski vladar Leopold poklonio teren na kome je 1716. nastala Donja palača, a 1722. Gornja. Dvorac je projektirao arhitekt Johan Lukas pod utjecajem francuskog baroka, a vrtovi u okolini podsjećaju na one iz Versaillesa.

Dvorac Schönbrunn - pogled sprijeda.

Naša skupina ispred dvorca Schönbrunn.

.

Dvorac Schönbrunn.

.

Dvorac Schönbrunn - pogled straga.

.

Detalj jednog vrta u dvorcu Schönbrunn.

.

     Schönbrunn - nekadašnja ljetna rezidencija Habsburgovaca. Zemljište je pripadalo ovoj dinastiji još od XVI. stoljeća, ali je tek 1695. početa izgradnja, na zahtjev Leopolda I. Međutim, za slavu Schönbrunna najzaslužnija je Marija Terezija koja je sama učestvovala u dekoraciji palače, a od 1743. do 1749. nadgledala sve radove. Ovdje su živjeli i Napoleon i Marija Antonaeta. Tu su još i čuvena Soba ogledala, Kineska i druge sobe. U dvorcu se nalazi i najstarije bečko kazalište i muzej kraljevskih kočija. Subotom i nedjeljom bečani obično dolaze u šetnju vrtovima Schönbrunna u kojima se nalazi i Neptunova fontana.

Zgrada Parlamenta.

     U neposrednoj blizini dvorca Hofsburga, sa druge strane Ringa nalaze se 2 muzeja. S jedne strane Trga Marije Terezije je Muzej umjetnosti ili Nacionalna galerija, a nasuprot njemu je Prirodoslovni muzej. Nacionalna galerija je jedan od poznatijih muzeja u Europi. Sa desne strane od ulaza nalaze se kolekcije egipatske, grčke i rimske umjetnosti. Na 2. katu se nalazi bogata kolekcija nizozemskih i flamanskih majstora XV. i XVI. stoljeća (Rubens Rembrant, Dierer, Vermer...). S druge strane su talijanski i španjolski majstori: Ticijan, Tintoreto, Valeskez, Karavadjo. Na samom obodu Ringa se nalazi kompleks neoklasicističkih građevina kao što su Rathaus (vijećnica), zatim zgrada Parlamenta i Sveučilišta, koje povezuje lijep Rathaus park. Sa Trga Marije Terezije se ulazi i u Palaču Messe, još jednu od poznatih bečkih građevina. Beč je i grad muzeja kao što su muzej Albertina, Muzej klauna, Cirkuski muzej, Muzej duhana i Muzej satova.

Hundertwasserova kuća.

4/5