Tenelija i
miljevina se u Mostaru intenzivno eksploatiraju i koriste u
graditeljstvu od XVI stoljeća kroz vrijeme turske i zatim austro-ugarske
vladavine, sve do poslije II. svjetskog rata kada u građevinarstvu
počinju prevladavati moderni materijali.
.
Slika 1. Lokalitet
Mukoša
.
Kamen tenelija se
počeo intenzivno eksploatirati na lokalitetu Mukoša 1550-ih godina.
Mostar je u to vrijeme bio pod turskom vladavinom. Ovo razdoblje
obilježeno je gradnjom javnih, stambenih, obrambenih i najviše
sakralnih objekata. Svakako najveći graditeljski pothvat toga
vremena je Stari most, čija je gradnja trajala od 1557. do 1566.
godine. Postoji podatak da je kamenolom na lokalitetu Mukoša prvi put
otvoren upravo za gradnju Staroga mosta. Najstariji zabilježeni
objekt građen tenelijom je Karađoz-begova džamija, sagrađena
tijekom 1557/58. godine. Također, i ''Kriva ćuprija'' i mnogi
drugi objekti u kasnijim razdobljima.
.
Slika 2. Stara lokacija eksploatacije kamena
korištena za
izgradnju
Starog mosta, također na lokalitetu Mukoša
.
Tenelija se
pokazala kao kamen koji se lako reže i obrađuje; tek izvađen iz
kamenoloma dok još sadrži kamenolomsku vlagu može se rezati običnom
ručnom pilom i obrađivati najjednostavnijim alatima. Zbog toga je
bila rado upotrebljavan materijal za dekorativne dijelove građevina,
okvire i lukove, stupove s ukrašenim kapitelima, te nadgrobne
spomenike.
.
Slika 3. Obrađivanje kamena
.
GEOLOŠKO-PETROLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA
Područje Hercegovine i jugozapadne Bosne geološki pripada
"Dinarskom karbonatnom krškom pojasu", koji se pruža od
Soče do Albanije. U tom pojasu su prvenstveno zastupljene
plitkovodne jurske naslage, koje se nastavljaju u kredne naslage,
poslije krede plitkovodno područje je karakterizirano prekidom
sedimentacije, a nakon toga slijede kompleksi paleogenih naslaga. U
zavalama koje su oblikovane krajem paaleogena formirane su jezerske,
slatkovodne neogene naslage.
Ležište tenelije i miljevine, dva varijeteta vapnenca, nalazi se
na lokalitetu Mukoša, oko 4 km južno od Mostara na lijevoj obali
Neretve, neposredno uz dionicu Mostar-Buna prometnice M17. Rijeka
Neretva protječe paralelno nalazištu na udaljenosti 200-250 m i
oko 30 m ispod nivoa nalazišta.
Uže područje ležišta izgrađuju neogenske, odnosno srednje i
gornjomiocenske naslage, dijelom prekrivene kvartarnim deluvijalnim
naslagama. Radi se o kontinentalnoj fazi geološke evolucije terena
područja mostarske kotline, tj. razdoblju formiranja naslaga u
jezerskim bazenima (slatkovodne naslage), (sl. 3.a.).
.
Slika
3.a.
.
U ležištu su uočene
dvije vrste kamena: tenelija - oolitski vapnenac i miljevina -
sitnozrnasti vapnenac. Obje su dobra sirovina za proizvodnju
arhitektonsko-građevnog kamena jer su malo degradirane pukotinama i
prslinama. To su bankovite strukture s azimutom pružanja
istok-zapad, pad slojeva iznosi 18°-25°.
Dva kamena su u ležištu nalaze međusobno interkalirani, tj. međusobno
se smjenjuju kao proslojci i veoma teško ih je razdvojiti na
terenu, iako uopćeno gledajući tenelija sačinjava gornji sloj
stijene koji prati konfiguraciju terena u naslagama debljine 60 cm
do 2 m. Zatim je jasno vidljiv oštri prijelaz prema sitnozrnastom
vapnencu donjeg sloja - miljevini (sl. 1.).
.
Slika
4.
.
Miljevina je znatno
zastupljenija od tenelije. Tenelija je cjenjenija, pa je i danas u
prodaji za oko 30% skuplja od miljevine.
U sklopu predavanja i vježbi iz kolegija mehanika stijena smo
posjetili nalazište Mukoša. Strojevi koje smo zatekli na
eksploataciji su: lančani sjekači sa dijamantnim segmentima, jaružalo
sa dubinskom kašikom, dizalice, žične pile. Prvo se radi
horizontalno prepiljavanje cca. 3.20m, a zatim vertikalni rez
1.20-1.80m, kod većih potreba do 7m. Dimenzije koje se nalaze u
prodaji su 1.5x1.5m.
.
Slika 5.
![[Sveučilište u Mostaru]](grb.jpg)