SVEUČILIŠTE U MOSTARU

|English|   |Hrvatski|

GRAĐEVINSKI  FAKULTET

Kralja Zvonimira 14, Mostar, Bosna i Hercegovina; Tel(Fax): +387 36 355-000 (001); E-mail: gf-svemo@tel.net.ba

08. 05. 2001.

Studijski posjet utvrdi Bobovac i samostanu u Visokom

« novosti

« stručne ekskurzije                                                                             « samostan u Visokom
.

	PREPORUČUJEMO » Izlet u Park prirode Blidinje » Stručna ekskurzija mostu preko Rijeke dubrovačke .
Dana 4. svibnja 2001. u organizaciji Dekanata Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru upriličen je jednodnevni studijski posjet utvrdi Bobovac i samostanu u Visokom.      Bobovac - grad utvrda - tijekom XIV i XV stoljeća bio je bosanski kraljevski grad - tipičan primjer srednjovjekovnog grada u njegovoj razvijenoj formi. U njemu su stolovali mnogi bosanski banovi i kraljevi, od bana Stjepana II Kotromanića do kralja Tomaša i kraljice Katarine. U tom razdoblju u gradu je dominirao i kultni centar, što dokazuju, između ostalog, nekolike lokacije s ostacima kršćanskih crkvi (kapelica), od kojih je jedna u skorije vrijeme i rekonstruirana.          Osim srednjovjekovnog Bobovca i objekata u njegovom obrambenom sustavu, u povijesti sliva rijeke Bukovice postoje i drugi tragovi života iz proteklih vremena - gradinsko naselje brončanog i starijeg željeznog doba prethistorije, također i antičko doba ostavilo je tragove na Bobovcu.       Grad Bobovac je smješten na završetku kose koja se formira na južnim obroncima planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih Poljica, a zatim se strmo spušta prema jugu, razdvajajući slivna područja Bukovice i njene lijeve pritoke Mijakovske rijeke. Smještaj Bobovca u planinski, rijetko naseljeni i teško prohodni kraj imao je prvenstveno strateški - obrambeni značaj. Uža lokacija koristila je sastavke planinskih rijeka Bukovice i Mijakovske rijeke, čije su se dubodoline ovdje usjekle do 100 m u odnosu na Bobovac, a 200-300 m u odnosu na okolne kose. Padine okolnih brda spuštaju se pod prosječnim nagibom od 60-70 stupnjeva, dok su padine Bobovca još strmije, negdje i sasvim okomite. Važan i za Bobovac karakterističan element korištenja reljefa zemljišta u obrambene svrhe jesu poprečni krečnjački grebeni koji, poput ostataka nekih divovskih bedema, presijecaju Bobovačku kosu, na raznim visinama ali u određenom ritmu na udaljenosti od 20 do 50 m.      Graditelji Bobovca su upravo virtuozno koristili ove prirodne grebene, bedeme i terase da bi u njih uklapali zidane obrambene objekte. Određenu stratešku vrijednost imala je i činjenica što se Bobovac može vidjeti samo iz neposredne blizine, koja gotovo nigdje ne prelazi dužinu od tisuću metara zračnom linijom. To je posljedica njegove manje visine u odnosu na okolna brda. Ovaj moment imao je stanovitu vrijednost u vrijeme hladnog oružja, ali je, u vrijeme vatrenog oružja, veća visina susjednih bližih položaja postala opasna.        Neposredni podaci pisanih izvora o Bobovcu javljaju se u vremenskom dijapazonu od 1350. do 1463. godine. Vijesti su, za bosanske prilike, relativno mnogobrojne, ali po sadržaju jednolične i siromašne. U njima je Bobovac najčešće spomenut kao mjesto izdavanja pojedinih isprava ili pisama, rjeđe kao mjesto primanja diplomatskih izaslanstava ili kao poprište vojnih i političkih zbivanja. Povijest je potvrdila kako je ovaj grad u očima suvremenika predstavljao ''ključ'' kraljevstva bosanskog. Tko god je pokušavao da se domogne bosanskog prijestolja ili da sruši temelje bosanske države jurišao je na Bobovac.      Već prvo spominjanje Bobovca u pisanim izvorima (1350) pokazuje ovaj grad kao glavni cilj vojnog pohoda, a u isto vrijeme kao dovoljno jaku tvrđavu da odli brzim ekspedicionim odredima cara Dušana. Najteže dane (osim 1463. g.) Bobovac je preživio od polovine 1404. do polovine 1410. godine. Tijekom nepunih šest godina grad je prelazio iz ruke u ruku. Konačno, osvajačka vojska koju je predvodio osobno sultan Mehmed II Osvajač, uputila se direktno ka Bobovcu, smatrajući da će zauzimanje ovog grada biti i najvažniji akt u osvajanju bosanskog kraljestva. .
	Ciklus narodne predaje o propasti Bobovca sadržava veliki broj detalja, ali su oni redovno svedeni u opće molitve i sadržajno osiromašeni.      Opsada Bobovca od strane Turaka trajala je sedam godina. Sultan je topovima tukao grad sa tri položaja. Brdo Vis, sa kulom i sjevernim bedemima grada, po narodnom kazivanju, u cjelini je umjetni nasip. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova zaštiti kraljicu u glavnoj kuli - dvoru. Cijeli sjeverni dio grada sa dugim bedemima i brojnim kulama izgrađen je u jednoj građevinskoj kampanji i to je, bez sumnje, bio veliki teret za okolno stanovništvo. No ova činjenica je samo jedna od mnogobrojnih koje nam ukazuju na veliku ljubav jednog naroda prema svojoj kraljici. Već davno je poznata narodna etiologija da hrvatske žene u okolini Bobovca i Sutjeske nose crne kape na glavi zbog žalosti za kraljicom Katarinom. Kraljica Katarina je bila pismena, pa je veći dio vremena provodila u podučavanju mladih, osobito djevojaka, pisanju, ali i lijepom ponašanju. Stoga i ne čudi veliko narodno štovanje kraljice Katarine. Padom Bosne, 1463. godine, pada i Bobovac, a kraljica bježi u Rim gdje i umire.      Po narodnom kazivanju, Bobovac je bio neosvojiv i Turci ga ne bi mogli zauzeti da nije bilo izdaje. Vojvoda Radak, zapovjednik grada, predao je grad bez borbe, nadajući se da će za taj čin biti bogato nagrađen. Kada je došao po nagradu, sultan mu je rekao: "Kada nisi bio vjeran svome gospodaru s kojim si iste vjere, kako ćeš biti vjeran meni!" Zatim je naredio da ga strmoglave sa jedne visoke stijene. Na jugozapadnom kraju sela Borovice narod i danas pokazuje krašku stijenu, visoku 10 - 15 m, sa koje je, navodno, Radak bačen. Stijena se naziva Radakovom stijenom, a snažno kraško vrelo koje izvire ispod nje nosi ime Radakovica.      Zanimljivim se čini i ovo narodno kazivanje: za duboki kanjon - klanac, kroz koji prolazi Bukovica kod Gornje Ljestvače, tradicija kaže da su u njemu razapetim volovskim kožama zaustavljali vodui u slučaju napada puštali na neprijatelja da ga potopi.      Za većinu ovih saznanja o Bobovcu zaslužan je tim Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, na čelu sa pokojnim dr. Pavom Anđelićem, koji su vršili arheološka istraživanja u periodu od 1959. do 1967. godine. Sav iskopani arheološki materijal, osim nekoliko težih kamenih spomenika, deponiran je u Zemaljskom Muzeju.   Webmajstor .
.	.
^ vrh stranice « novosti  « stručne ekskurzije     « samostan u Visokom